fbpx

Japansko pismo – sve što treba da znate

Kako je nastao japanski sistem pisanja koji danas poznajemo

Hajde da se upoznamo sa japanskim sistemom pisanja. Japanski jezik koristi tri pisma: kanđi, hiraganu i katakanu. Japnci su negde u petom veku počeli da se opismenjavaju tako što su prihvatili kinesko pismo koje danas zovemo kanđi. Kanđi ili staro kineski je stigao preko Buduizma kroz budističke sutre koje su brodovima stizale iz Kine.

Kođiki najstariji japanski pisani dokument nastao u 8. veku – Zapis o drevnim stvarima

Na putu opismenjavanja postojao je jedan problem, kinesko pismo nije bilo dovoljno da se zapišu promene u japanskom jeziku pa je bilo neophodno da se uvedu dva nova pisma kao potpora za zapisivanje – tako su nastala katakana i hiragana. Ova dva fonetska slogovna pisma izvedena su od kanđija otprilike u osmom veku.  

Jedan od razloga je i to što japanski ima razvijenu promenu reči za razliku od kinsekog. Japansko pismo se smatra najkompleksnijim sistemom pisanja na svetu, ali to ne znači da ga je nemoguće naučiti – baš naprotiv. Kada se raščlani i radi korak po korak sve postaje jasnije i logičnije. Hajde sada da se upoznamo sa svakim pismom detaljnije.

Hiragana lepak koji obuhvata ceo japanski sistem pisanja

Ime hiragana nastalo je od reči hira što na japanskom znači oblo, okruglo zbog oblika slova. Ovo pismo je fonetsko broji 46 slogova i nastalo je stilizacijom tj. uprošćavanjem kompleksnih kineskih karaktera. U devetom veku ovim jezikom isključivo su se koristile žene, pa je još poznata i pod nazivom on’nade u grubom prevodu ženskom rukom. Neka od temelja japanske pisane reči napisale su žene koristeći se hiraganom – mnoge pesme, čuveni roman s počeka jedanaestog veka Povest o princu Genđiju kao i delo Zapisi pod uzglavljem.

Kokin Vakašu – japanska autohtona zbirka poezije iz 10. veka u kojoj se koristi hiragana

U tabeli ispod prikazana je cela hiragana. Čitamo je odozgo na dole i sa desna na levo. Možemo da primetimo da su u prvoj koloni samoglasnici A, I, U, E I, O pa redom kombinacije konsonanta (sonanta) i samoglasnika redom KA, KI, KU, KE, KO zatim SA, SHI (ŠI), SU, SE, SO itd. Lako možetmo pročitati sledeće reči ako koristimo tabelu i prvih nekoliko redova: かうkupiti; あい ljubav; え slika; うえ gore; えき železnička stanica.

Tabela sa celom hiraganom kakvu Japanci danas koriste

Hiragana danas ima važnu funkciju u japanskom jeziku, pored toga što se njom zapisuju sve reči koje još uvek ne znamo da pišemo kanđijem, koristimo je kao nastavke za oblik za promenljive reči – glagole i prideve, kao i za pomoćne rečce koje menjaju padežnu funckiju jer su imenice u japanskom nepromenljive. Hiragana se prepoznaje po oblim potezima pa je možemo još uporediti sa pisanim slovima u našem jeziku. Možemo zaključiti da je hiragana neophodna i da je kao neki lepak kojim je povezan sistem pisanja u jednu celinu.

Katakana – za sve strane reči – podseća na štampana slova

Katakana je takođe fonetsko pismo i takođe ima 46 slogova kao i hiragana, ali se razlikuje po obliku slova i funkciju koju ima u jeziku. Kata na japanskom znači delimično, nepotpuno što znači da je nastala tako što su uzeti delovi kineskog karaktera pa im je pripisana glasovna vrednost. Po izgledu se od oble hiragane razlikuje po tome što ima nešto uglastije elemente. Katakana danas služi da zapišemo sve pozajmljenice koje dolaze iz stranih jezika kao i toponime i vlastita imena stranaca.

Tako bismo svoja imena zapisivali ovim pismom, ali i brojne reči koje svakodnevno dolaze u japanski iz engleskog i drugih jezika. Zbog toga mnoge reči u japanskom možemo da prepoznamo, a da ga nismo ranije učili jer ih prepoznajemo iz engleskog jezika. Ovo pismo se takođe koristi za naglašavanje i isticanje reči.

Kanđi simboli koji u celosti predstavljaju pojam koji opisujemo

Kanđi su starokineski karakteri ili simboli koji kao slike nose značenje. Kanđi se prevodi kao kineska slova ili slova dinastije Han. Japanci su ih vekovima kroz reči preuzimali iz kineskog jezika kao složenice od dva ili kombinacije više znakova. Možemo ih objasniti kao simbole sa celovitim značenjem. Recimo oznaku # koristimo u narednom zapisu #1 kao prvi ili broj jedan, ali ona danas takođe može pretstavljati i hash tag na društvenim mrežama. Pogledajte na slici neke slike od kojih su nastali neki kanđi, danas se neki od ovih karaktera koriste i u japanskom i u kineskom i imaju isto značenje, ali se čitaju drugačije. Brojevi se takođe i u japanksom i u kineskom zapisuju identično u oba jezika.

Primeri za pismo kanđi i slike koje pokazuju kako su nastali

Kada učimo kanđi važno nam je da znamo da postoji više čitanja jednog znaka u zavisnosti od toga gde se nalazi u nekoj reči. Tako da je važno da shvatimo da se kanđi uči kroz nove reči kao novi vokabular, a čitanja ne učimo napamet kao pesmicu već slojevito učeći nove reči. Tako se recimo znak 人 čita hito kada stoji samo i predstavlja čoveka, ali kada ga stavimo na ime neke države predstavlja državljanina te države i čita se đin. Pa je onda Srbin/Srpkinja Serubia-đin (jap.セルビア人), Francuz/Francuskinja Furansu-đin (jap.フランス人), Italijan/Italijanka Itaria-đin (jap.イタリア人)itd. Dolazimo do zaključka da se ove reči pišu kombinacijom katakane (imena stranih država) i kanđija za čoveka 人.

Kako ono beše pišu Japanci odozgo na dole

Japanci pišu prema tradiciji odozgo na dole s desna na levo, pa se mnoge knjige, časopisi i novine štampaju ovako. Ali danas svakako pišu i s leva na desno u horizontalnim redovima, pogotovo kada pišu na kompu mejlove itd. 

Zanimljivo je to da se reči ne odvajaju već se sve uvek piše sastavljeno. Ali bez brige kanđi svojim izgledom vizuelno razgraničavaju reči u rečenicama koje su odvojene tačkom. A zašto Japanci i dalje koriste taj kanđi kada je tolika muka naučiti jer ih ima previše.

Kao što rekosmo zbog vizuelnog razgraničavanja, takođe zbog homonimičnosti jezika. Na primer hana (jap. 花) može da znači cvet, ali takođe znači i nos (jap.鼻), a za svaku ovu reč imamo drugačiji kanđi iako se isto čitaju. Takođe, Japanci su po tradiciji emotivno veoma vezani za ovaj sistem pisanja koji predstavlja znatan deo njihove kulturne baštine, a svi znamo koliko Japanci drže do svoje tradicije.

Šta je romađi i čemu služi – mini transkripcija japanskih reči

Romađi engl. romaji (jap.) je naziv za latinični zapis japankog jeizka i koristi se u udžbenicima kada još nismo savladali osnovna pisma hiraganu i katakanu. Tu treba pre svega obratiti pažnju na čitanje nekih slova. Često se u našim tekstovima kada se pominje neka japanska reč pomešaju engleska transkripcija sa našom i dođe do čudnih kombinacija koje nam komplikuju razumevanje i čitanje japanskih reči. Hajde da to popravimo sada odmah. Engleska transkripcija koristi kombinacije kao što je recimo SH za Š, zatim J za Đ (kao đak) , Y za naše J (j kao jabuka), zatim TS za C (c kao cunami), CH kao Ć (ć kao ćerka) i W za V (v kao vaza). To je sve što treba da znate u vezi sa transkribovanjem japanskih reči sa engleskog. Pa tako reči kao što su matcha čitamo maća (onaj čuveni čaj u prahu koji Japanci koriste u čajnoj ceremoniji a popularan je danas jer je pun vitamina i antioksidanasa), Fuji kao Fuđi, Takahashi kao Takahaši, tsunami kao cunami, Kenji kao Kenđi itd. Pečurka shitake je šitake, nikako šitaka i šitaki. Verujemo da ima još japanskih reči koje znate. 🙂

Za sve one koji žele da nauče još više spremili smo kurs Prozor u japanski

Nadamo se da vam je ovaj tekst bio koristan i zanimljiv. Ako ima onih koji imaju želju da malo bolje nauče i razumeju japanski mogu nam se pridružiti na kursu Prozor u japanski online koji kreće 2. februara 2022. Sve informacije i prijave možete videti na ovom linku, dođite da se družimo i da učimo zajedno.

Hvala vam što nas podržavate, čitate i dobro došli.

Related Articles

Prvi put u Japanu

Goran Kristć, diplomirani japanolog i naš drugar je tokom svog studiranja imao prilike da poseti Japan. Ovog puta pričao je o svom prvom boravku u Japanu, u Osaki, i kako to sve izgleda iz ugla jednog studenta.